Никола Грдинић: ENCYCLOPEDIA DOSITEANA, Св.V, 

2019, мек повез, 16,5 х 22 цм, 125 стр, цена: 250,00 динара

Моралистичка философија је у просветитељству заменила је катехизис, односно моралистичко учење засновано на теологији , поставивши  на место вере човеков разум. То је наука која се учи, и ако неко поступа лоше то је због неукости. Ако би некога послали да одржи јавно предавање , онда би на табли цртао апстрактне схеме, објашњавао субординиране односе, опозитне релације и узрочно-последичне везе између врлина и мана, дефинисао њихове карактеристике, класификовао их. Човек није само рационално биће и сазнање да је нешто лоше неће га спречити да то чини. Просветитељски рационалистички морализам био је неделотворан и често критикован због наивности предложеног решења. Доситејево интересовање за моралистичку философију више него за друга питања није толико општа, или обавезујућа карактеристика просветитељства, већ индивидуално опредељење… (Никола Грдинић, уредник)

Издања Културног центра Војводине Милош Црњански можете купити директно од издавача. Потребно је да нас контактирате на и-мејл: izdavastvokcvmc@gmail.com.

Часопис за савремену културу Војводине НОВА МИСАО, бр. 39, 2019. година

03        Као и обично | Мирко Себић

04        Хронотопије

08        Срце које куца у тишини музике | Теодора Милинковић

12        Плакат као култура улице | Владимир Митровић

18        Покрет и слика | Свенка Савић

24        Скулптуре Луизе Буржоа у вртовима Рајксмузеума у Амстердаму | Горан Јуреша

29        Песма која није наша | Горан Јуреша

36        Атмосферичност и филозофија | Мирко Себић

42        Социјална пластика или уметност која мења друштво | Небојша Миленковић

46        О Галилејевом епистемолошком резу и његовим последицама | Мирко Себић

52        Модерна времена | Жак Рансијер

60        Откуд љубав, у свету – нашем?! | Мирко Себић

66        Покретница – окосница сусрета | Наташа Гвозденовић

70        Мосул није најстарији град | Ивона Јањић

74        Позоришни експеримент и друштвена критика | Радмила Ђурица

76        Позориште тамо где га нема | Јасна Жугић

78        Туста или слобода | Радмила Ђурица

82        Домаћи филмови – ко, шта, где, када, како, колико добро? | Јасна Жугић

85        Читам и причам (1) | Владимир Гвозден

88        ‘Мала’ (мета) музика Радуловићевог песништва | Мина М. Ђурић

96        Ново читање Хазарског речника | Милица Трифунов

99        Грожђе светог Симеона и црвени трактор | Никола Стојановић Кокола

100      Спомен на Ленку и Лазу | Хаџи-Зоран Лазин

102      Мултиинструментални трактат | Милан Б. Поповић

103      Паковање смисла | Милан Б. Поповић

Издања Културног центра Војводине Милош Црњански можете купити директно од издавача. Потребно је да нас контактирате на и-мејл: izdavastvokcvmc@gmail.com.

Recenzija rukopisa:

Miroslav Keveždi − STATUS I PERSPEKTIVE AMATERIZMA U KULTURI VOJVODINE

2018, меки повез, 16,5 х 23 цм, 236 стр, 300,00 динара

dr Aleksej Kišjuhas, Odsek za sociologiju, Filozofski fakultet u Novom Sadu

Istraživačka studija Status i perspektive amaterizma u kulturi Vojvodine filozofa i kulturologa Miroslava Keveždija, u izdanju Zavoda za kulturu Vojvodine (2018), predstavlja izuzetan teorijski i empirijski poduhvat koji se bavi amaterskim kulturnim praksama na teritoriji Vojvodine, ali i fenomenom amaterizma u kulturi i društvu uopšte. Kao cilj ovog istraživanja navedeno je sagledavanje stanja amaterizma u kulturi Vojvodine. Međutim, pred nama je studija koja je mnogo ambicioznija i sociokulturno relevantnija od toga – iako je i svojevrsni presek stanja svakako dovoljno hrabar, ambiciozan i značajan zadatak po sebi.

Dakle, u posedu smo studije koja na jedan krajnje oprezan, interdisciplinaran, dobro obavešten, metodološki čvrsto utemeljen i pre svega minuciozan način (re)konceptualizuje problematiku amaterizma u kulturi (Vojvodine). Iz tih razloga, ona može da posluži i kao koristan praktični vodič za različite kulturne politike, dok istovremeno stoji kao izvrsna i originalna teorijska studija i, samim tim, nezaobilazni referentni okvir za sve buduće istraživače. U tom smislu, ova studija svedoči o amaterizmu kao neobično značajnom, iako neretko zapostavljenom ili marginalizovanom fenomenu svake, pa i vojvođanske kulture. Najzad, i konkretni empirijski podaci koji su dobijeni ovim istraživanjem otkrivaju se kao veoma ilustrativni, koliko i inspirativni.

U prvom i teorijskom delu studije, autor odmah na početku postavlja mnoga krajnje značajna (istraživačka) pitanja: Kakva je pozicija amaterizma u Vojvodini? Da li amaterizam treba da bude drugačije vrednovan? Da li je potrebna jedna viša ili stabilnija pozicija amaterizma na teritoriji pokrajine? Kakav je model razvoja amaterizma uzimajući u obzir celinu kulture u Vojvodini? Zatim, on je kvalitetno analizirao fenomen amaterizma i u njegovoj formalno-pravnoj formulaciji, odnosno u kontekstu aktuelnog Zakona o kulturi. Posebno je značajna i autorova etimološka i sociolingvistička analiza koncepta amatera i amaterizma, s obzirom na to da ovi termini sa sobom nose i određena negativna značenja u smislu nestručnosti, neprofesionalizma, diletantizma i tome slično, a koji istrajavaju i u popularnoj imaginaciji ili u široj javnosti.

Za autora ove recenzije (koji je i predavač na univerzitetskim kursevima poput: Društvene teorije antike i srednjeg veka, Društvene teorije novog veka, Klasične sociološke teorije 19. veka i drugim), možda je najinspirativnija Keveždijeva detaljna socioistorijska analiza amaterizma u antici i u Novom veku, kao i sociološka i kulturološka analiza same ideje amaterizma u društvenoj istoriji. Uz to, Keveždi je ponudio i precizan, minuciozan i izuzetno relevantan pregled davnih pojava amaterizma, amaterizma nakon Drugog svetskog rata, te amaterizma danas u kontekstu srpskog i vojvođanskog društva. U tom smislu, ova studija predstavlja nedvosmisleno važan doprinos teorijskim istraživanjima jedne veoma značajne društvene prakse i forme društvenog organizovanja, a ne samo (još) jedno empirijsko istraživanje stavova i potreba konkretnih kulturnih amatera Vojvodine – iako i ovakva istraživanja upadljivo nedostaju u našem društvu.

Drugim rečima, i na temelju velikana kulturne analize poput Arnolda Hauzera i drugih mislilaca i istraživača, Keveždi izuzetno obavešteno utemeljuje fenomen amaterizma kao društvenu činjenicu sa neobično dugom (pred)istorijom i sa sopstvenim kulturnim pravilima, ali i kao nedvosmisleni fenomen – modernosti i/ili Moderne. On argumentovano demonstrira kako je i sama reč amater bila stabilizovana tek u 18. veku, odnosno u modernom dobu. A u pitanju je doba u kojem, uostalom, nastaju termini i za mnoge druge društvene koncepte ili realnosti društvenog života koje danas uzimamo zdravo za gotovo (npr. industrija, ideologija, klasa, kolektivizam, masa, humanitarno, liberalizam, konzervativizam, kriza itd.).[1]

Konceptualizacija ili čak rekonceptualizacija amaterizma u Moderni tada se utemeljuje na ideji o nadahnutom i posve entuzijastičnom kulturnom radu iz čistog zadovoljstva ili tzv. ljubavi. Međutim, ona se ukorenjuje u ambivalentne aktivnosti pripadnika (tj. pripadnica!) viših društvenih klasa. Istovremeno, u ovoj studiji se problematizuje pozicija amatera kao navodnih diletanata, ali i svojevrsne primitivnosti ili naivnosti amaterskog delovanja u kontekstu fenomena kolonijalizma. Svi zaključci ovakvog teorijskog istraživanja nisu anahroni, već su izuzetno značajni za razumevanje današnje ili aktuelne pozicije amaterizma, odnosno amaterizma u dobu zrele ili pozne modernosti.[2] Dakle, u Keveždijevoj studiji čitamo i o sociopolitičkoj afirmaciji amaterskih antičkih kulturno-umetničkih vrednosti tokom perioda Renesanse, baš kao i o dobro poznatim ili već viđenim kritikama i porugama koje su pratile ovakvu aktivnost. U mnogome, ovo jesu izazovi koji i u popularnoj percepciji i u aktuelnim kulturnim politikama neretko prate amaterizam i dan-danas.

Autor zatim detaljno analizira društveni položaj, društveni status i društveni uticaj amatera u kulturi. Problematizujući odnose profesionalno – amatersko, aristokratsko – buržoasko, gradsko – seosko, akademsko – naivno itd., ali i realne društvene susrete između raznih kulturnih diletanata kroz istoriju, dobijamo izuzetnu sociokulturnu sliku kreativnog amatera kao svojevrsnog Stranca kao društvenog tipa ili društvene forme. Dakle, popularnu sliku kulturnog amatera kao osobe koja je istovremeno i tu i nije, koja dođe danas, ali i ostane sutra, odnosno slike svojevrsnog posrednika, siromaha, lutalice, avanturiste, zaljubljenika itd.[3] U tom smislu valja razumeti i nebrojene kritičke i sasvim indikativne opaske prema amaterima, nasuprot profesionalnim umetnicima na pozicijama akumulirane društvene moći. Otuda je reč o individuama za koje je, kako vispreno prenosi autor, svojevremeno nominalna kvalifikacija (za članstvo) to da se putovalo u Italiju, a realna da se bude pijan. Ovakve i slične kvalifikacije ponajbolje ilustruju odnos društva i njene profesionalne javnosti prema amaterskim angažmanima pojedinaca koji osećaju potrebu za se izraze na jedan kreativan, originalan i ponekad transgresivan način.

Izuzetno je važno i to što se Keveždi u teorijskom delu svoje studije bavio i amaterizmom u kontekstu prirodnih nauka, odnosno u smislu amaterskih prirodnjaka, geologa, arheologa, etnografa itd., kao ljudi koji imaju nemerljive i hrabre zasluge u istoriji nauke (kao npr. otkrića paleolitskih crteža u pećini Altamira i dr.).[4] Slično je i sa autorovim razmatranjima amaterizma u kontekstu izgradnje, samogradnje, arhitekture i uopšte jedne uradi sam logike sa poreklom u 19. veku. Najzad, izuzetno je važna i autorova problematizacija pojmova amater – profesionalac, kao društveno (i klasno?) konstruisane ose distinkcije među kulturnim stvaraocima u datom društvu.[5]

Sav ovaj društveno konstruisani rivalitet, razlikovanje ili sociokulturni jaz pokazuju se kao izuzetno relevantni fenomeni za kreativno promišljanje društvene pozicije i društvene percepcije amatera (i) u našem društvu i u našim kulturnim zajednicama. Istovremeno, u ovoj studiji se argumentovano dovode u pitanje i mnoge profesionalne lojalnosti, klasne surevnjivosti, i kulturne uskogrudosti koje neprimereno prate fenomen i činjenicu amaterizma u datom društvu i kulturi kroz istoriju. Naravno, problematizuje se i tumači fenomen preterane idealizacije ili romantizacije amatera kao osobe koja, naprosto, voli to što radi, bez očekivanja materijalne ili finansijske nadoknade.

Tada je značajna i analiza ideološke osnove amaterizma u kontekstu samoupravnog socijalizma u bivšoj Jugoslaviji, ali i humanističkog razumevanja amaterizma i amaterskog delovanja u kulturi kao egzistencijalnog ispunjenja ljudskih potreba, nadanja i strasti. U svakom slučaju, Keveždijeva filozofija, istorija, ali i sociologija amaterizma, nudi argument za (re)definisanje amaterizma kao, iznad svega, prakse demokratizacije kulture. Upravo u tom smislu valja razumeti i nedvosmisleni sociokulturni značaj amaterizma kao pokretača demokratskih procesa i u širem društvu. Jednostavno rečeno: amaterizam u kulturi jeste svojevrsna demokratija uživo. Posredi jeste hrabro osnaživanje tzv. običnog čoveka koji (iz različitih kognitivnih i emocionalnih razloga) i želi i oseća potrebu da učestvuje u kulturnom i umetničkom životu zajednice kojoj pripada, kao i da toj zajednici doprinese na najbolji način na koji ume. I upravo zato teorijski deo ove izuzetne studije nije tek relativno apstraktni dodatak jednom činjeničnom empirijskom istraživanju, već je u pitanju promišljeno, relevantno i izuzetno istraživanje koncepta amaterizma po sebi.

U empirijskom delu studije, autor nudi detaljne i veoma ilustrativne podatke koji nedvosmisleno upućuju na svojevrsni presek stanja u pogledu amaterizma u kulturi u Vojvodini. Na prvom mestu, autor se posvetio pažljivom markiranju same populacije amatera, odnosno (1) broja amaterskih udruženja i (2) broja članova amaterskih udruženja u Vojvodini. Istraživanjem je obuhvaćeno svih 45 opština (lokalnih samouprava) na teritoriji pokrajine. Uz to, napravljena je i važna razlika između samih amatera (kao relativno izolovanih ili autonomnih individua i kulturnih stvaralaca), neformalnih amaterskih udruženja, formalnih amaterskih udruženja, te saveza amatera.

Da bi se što adekvatnije markirala populacija amatera u pokrajini, autor se iscrpno koristio različitim izvorima kao npr.: Registrom udruženja APR, pretragom internet stranica svih lokalnih samouprava, internet stranicama kulturnih centara, turističkih organizacija i drugim izvorima. S tim u vezi, u ovom istraživanju se dolazi do brojke od čak 1.160 amaterskih udruženja, kao i do prateće procene o broju od 100.000 do 200.000 amatera u Vojvodini. Dakle, saznajemo da je u pitanju jedan izuzetan korpus, supstanca ili društvena snaga koja je posvećena proizvodnji kulture u vojvođanskom društvu.

Takođe, u studiji su detaljno predstavljeni i svi metodološki i praktični izazovi u pogledu istraživanja ove vrste, odnosno na ovu temu. Naime, mnogi podaci o individualnim amaterima (ljudima koji npr. slikaju za svoju dušu) jesu nedostupni iz objektivnih i samorazumljivih razloga, a postoje i relativno razumljivi nedostaci u pogledu evidencije (ne)aktivnih članova u samim (i formalnim i neformalnim) udruženjima amatera. Međutim, uprkos ovim i sličnim preprekama, nema sumnje u to da su prikupljeni podaci u najvećoj mogućoj meri sasvim adekvatni, relevantni, precizni, reprezentativni i objektivni, odnosno prikladni za analizu. Na osnovu ranije navedenih podataka, prikladno je utvrđen i uzorak za prateće anketiranje (u 20 amaterskih udruženja), a organizovane su i tri fokus-grupe u kojima se vodio razgovor sa konkretnim akterima.

S tim u vezi, važno je istaći značaj autorove upotrebe kako kvantitativne, tako i kvalitativne metodologije u ovom istraživanju, odnosno upotrebe tehnike anketiranja, kao i dubinskih razgovora u fokus-grupama. Drugim rečima, autor je u ovoj studiji prikladno upotrebio mešovitu ili integrisanu metodologiju, a što predstavlja savremeni trend sa brojnim istraživačkim i saznajnim prednostima.[6] Očigledno je da je Keveždi dobro razumeo i pažljivo razmotrio svaku od dimenzija nacrta mešovite metodologije i obratio je pažnju na problematiku empirijske validnosti u istraživanjima ove vrste.

Zatim, i teorijski i metodološki je instruktivna činjenica prema kojoj se autor nije posvetio istraživanju amaterizma tek kao amaterskog kulturnog i umetničkog stvaralaštva, već amaterizmu u kontekstu društvenog organizovanja navedenog stvaralaštva. Odabir aspekta društvene organizacije kao tzv. mezosociološke jedinice analize je značajan i zato što se među ciljevima istraživanja nalazi pronalaženje najpogodnijeg organizacionog modela za razvoj amaterizma u budućnosti. U tom smislu, analiza svojevrsne mezodinamike ovog fenomena se pokazuje kao neobično korisna.[7]

Aspekti amaterizma kojima se autor bavio u kvantitativnom delu istraživanja odnosili su se na sledeće dimenzije ili varijable: samopercepcija udruženja, kadrovski potencijali, prostor i drugi tehnički potencijali, organizacioni potencijali, finansijski potencijali, takmičenja, manifestacije, konkursi, savezi i – što je od posebne važnosti – socijalni kapital. Većina ispitanika u tom kontekstu isticali su značaj vrednosti multikulturalnosti i interkulturalnosti, kao i značaj negovanja tradicije, običaja i kulture, posebno u slučaju nacionalnih manjina (Mađara, Rusina, Ukrajinaca, Bunjevaca, Rumuna itd.). Među motivacijama za angažman amatera u kulturi izdvajaju se i nesumnjivo relevantni koncepti poput očuvanja identiteta, ali i jednako značajni aspekti socijalnosti i razonode (druženje, zabava).

U slučaju izazova i prepreka među amaterima u Vojvodini, očekivano, upadljivo se ističe problematika nedostatka finansijskih sredstava ili novca za razne kulturne programe, poduhvate i ideje. Primećuje se i svojevrsna rezignacija zbog (percipiranog) manjka svesti ili nedovoljne brige za amaterizam od strane donosilaca odluka i drugih zainteresovanih strana. Prisutni su i određeni kritički tonovi u pogledu centralizacije i (navodnog) zapostavljanja manjih sredina, kako u kontekstu Beograda, tako i Novog Sada. U organizacionom smislu, potencijalni problem može da predstavlja činjenica da je broj stalno zaposlenih u ovim udruženjima upadljivo mali ili, autorovim rečima, na nivou kurioziteta. S tim u vezi, može da upozorava činjenica da se nesumnjivi i iskreni lični entuzijazam mnogih aktera (i pojedinaca i udruženja) nažalost i završava na tome – ličnom entuzijazmu.

Ovo istraživanje otkriva i da su organizacioni potencijali i resursi amaterskih udruženja u Vojvodini u relativno dobrom stanju, ali i da ih je neophodno unaprediti ili bar dodatno i kontinuirano unapređivati. Naime, oko polovina udruženja u uzorku odgovorila je da imaju svoje prostorije, kao i formalnu Strategiju, dok ih druga polovina nema. Iskazana je i želja za većim brojem kulturnih manifestacija, kao i amaterskih takmičenja u Vojvodini. Uz to, većina anketiranih organizacija nisu članice nekog saveza amatera (60%), što upućuje i na problematiku potrebe za udruživanjem ili ukrupnjavanjem amaterskih organizacija.

Kada je reč o socijalnom kapitalu, a koji je takođe bio predmet ovog istraživanja, u pitanju je neobično instruktivan koncept u društvenim naukama.[8] Naime, ovo je fenomen koji upućuje na krucijalni značaj društvenog poverenja, interpersonalnog povezivanja, ličnih kontakata, društvenih mreža i tzv. slabih društvenih veza, a koji se zatim može uspešno transformisati i u finansijski i/ili kulturni kapital.[9] Uostalom, o ključnoj ulozi socijalnog kapitala u kontekstu društvenog napretka pisao je još Aleksis de Tokvil, analizirajući razvoj i uspeh demokratije u Sjedinjenim Državama u svojoj kultnoj i klasičnoj studiji.[10]

Međutim, i nakon klasika Tokvila, mnoga teorijska i empirijska istraživanja u sociologiji ukazuju na to da su upravo dobrovoljna udruženja u lokalnoj zajednici centralni determinišući faktor za razvoj socijalnog kapitala, ali i nosioci određene kolektivne svesti ili osećanja zajedništva u određenoj populaciji. Ove varijable zatim se pokazuju kao nezaobilazni preduslovi za društveni rast i razvoj. U tom smislu, ispitanici iz uzorka navodili su da je njihova saradnja sa lokalnim javnim ustanovama i drugim institucijama mahom osrednja ili odlična, a izdvaja se želja ispitanika za saradnjom sa mnogim individuama i organizacijama u budućnosti. Drugim rečima, može se reći da postoji potencijal za jačanje socijalnog kapitala među amaterima u Vojvodini, a što predstavlja važan preduslov društvenog poverenja i društvene kohezije ili solidarnosti u zajednici i društvu u celini.

U kontekstu fokus-grupa, autor je sa ispitanicima dubinski i otvoreno razgovarao o temama kao što su: percepcija amaterizma, problemi amatera, programi amatera, valorizacija, profesionalizam, prostor, konkursi, savez (amatera), kao i o tekućim dilemama sagovornika. Ove fokus-grupe bile su organizovane u Subotici, Irigu i Rumi, a u njima je učestvovalo više od trideset pojedinaca. Tada je bilo reči i o mnogim izazovima i preprekama o kojima otvoreno svedoče mnogi ispitanici, poput npr. izvesne inertnosti, gradualnog osipanja članstva, spomenutog nedostatka finansija, te nedvosmislene nostalgije za prošlim vremenima kada je amaterizam u njihovim zajednicama bio istaknutiji i relevantniji, bar u poređenju sa današnjim dobom.

U tom smislu, u kontekstu navedenih fokus-grupa upućene su i brojne, ali i krajnje instruktivne kritike na račun zvaničnih državnih, pokrajinskih i lokalnih institucija – baš kao i kritike koje su bile upućene publici (npr. Generalno je publika jako mrtva, Grad je prilično mrtav, Publiku treba edukovati itd.). Bez obzira na to da li su ove kritike utemeljene ili ne, u pitanju jeste faktor ili percepcija koja mora biti uzeta u obzir prilikom formulisanja adekvatnih kulturnih politika i uopšte institucionalne podrške amaterizmu u Vojvodini u budućnosti. Očekivano, određene kritike upućene su i u kontekstu valorizacije, odnosno žiriranja na takmičenjima i festivalima (Ima tu svega, i nameštaljki, i svega), kao i u pogledu projektnog finansiranja (ili podele javnog novca).

Međutim, uprkos izvesnoj rezignaciji i pratećim negativnim emocijama, stavovima i percepcijama, ispitanici u ovom istraživanju jesu izražavali i nedvosmislena osećanja ponosa, zadovoljstva, entuzijazma i velike motivisanosti za svoj amaterski rad ili za amatersko delovanje u domenu kulture. Ovo jeste varijabla ili faktor koji mora biti shvaćen i prihvaćen na jedan sociopolitički relevantan način. S tim u vezi, ova studija hrabro upućuje i na važnu činjenicu da je neophodno obratiti jednu posebnu pažnju na osećanja, stavove i percepcije aktera i ključnih figura u kontekstu amaterizma u kulturi na teritoriji Vojvodine.

Upravo iz tih razloga, na samom kraju studije, autor analitički izdvaja zaključke o tzv. perspektivama amaterizma u kulturi Vojvodine, kako na osnovu kvantitativnih (ankete), tako i na osnovu kvalitativnih (fokus-grupe) podataka do kojih jasno dolazi ovo istraživanje. Među ključnim preporukama samih aktera i zainteresovanih strana mogu se izdvojiti potrebe za: decentralizacijom (kulture), strateškim delovanjem u domenu kulture, ali i za nepristrasni(ji)m ili transparentnijim javnim konkursima. Izdvajaju se i potrebe za negovanjem kulture amaterizma u mnogim aspektima društvenog života: političkim, obrazovnim, medijskim itd.

Sve su ovo krajnje značajni zaključci ili otkrića do kojih dolazi autorovo teorijsko i empirijsko istraživanje, a koji se i mogu i moraju transformisati u nedvosmislene kulturne politike u pokrajini, bar ukoliko ova kulturna politika nastoji da bude društveno relevantna. Najzad i srećom, ova studija ukazuje i na činjenicu da većina anketiranih individua smatra da amaterizam u kulturi Vojvodine ima budućnost (dok je samo petina ispitanika pesimistična po ovom pitanju). Mišljenja smo da ovu optimističku budućnost naprosto treba i podržati i dodatno negovati.

Konačno, smatramo da teorijska i empirijska istraživačka studija Status i perspektive amaterizma u kulturi Vojvodine Miroslava Keveždija predstavlja jednu od najznačajnijih studija o fenomenu amaterizma koje su bile objavljene u zemlji, ali i u regionu. Nažalost, kulturni amaterizam jeste relativno nevidljiva tema koja se neretko nalazi ispod istraživačkog radara društvenih naučnika i teoretičara kulture. Baš kao što i ova inspirativna i neobično značajna kulturna i društvena zajednica često, i bez dobrog razloga, obitava mimo kulturnog mejnstrima. Međutim, posredi jeste jedan specifičan sociokulturni fenomen koji u kontekstu važnosti dobrovoljnog udruživanja i pratećih ritualnih interakcija ima nedvosmisleni potencijal za razvoj i unapređenje socijalnog i kulturnog kapitala među građanima Vojvodine – baš kao i za celokupni razvoj naše pokrajine.[11]

U ovoj studiji, autor je pre svega ponudio jedan izuzetan, inovativan, originalan, istinski interdisciplinaran, kao i teorijski i metodološki dobro utemeljen analitički okvir za izučavanje amaterizma kao sociokulturnog i socioistorijskog fenomena u društvenim naukama i u društvenoj praksi. I, kao da to nije (bilo) dovoljno, ponudio je i mnoge instruktivne i tvrde empirijske podatke sa terena o realnom stanju, statusu, izazovima, preprekama i potencijalnim perspektivama amaterizma u vojvođanskoj kulturi, na osnovu izveštaja od samih aktera i kreatora amaterske kulture. Smatramo da ovi teorijski uvidi, kao i empirijski podaci, i mogu i moraju da budu upotrebljeni za kreiranje adekvatnih, izvodljivih i dalekosežnih kulturnih politika u našem društvu. Iz svih navedenih razloga, i sa neskrivenim zadovoljstvom, preporučujemo ovu knjigu za objavljivanje i zagovaramo njeno detaljno razmatranje kada je o reč o kulturnim politikama u Vojvodini.

Издања Културног центра Војводине Милош Црњански можете купити директно од издавача. Потребно је да нас контактирате на и-мејл: izdavastvokcvmc@gmail.com.

Časopis INTERKULTURALNOST br. 17

Časopis za podsticanje i afirmaciju interkulturalne komunikacije, 22,5 x 28 cm, 164 str.

SADRŽAJ:

Uvodnik glavne urednice Aleksandre Đurić-Bosnić Kulture i granice – u međuprostoru definicija.

Interkulturalna istraživanja:

Ladislav Lenovski: Kultura, identitet i kulturni identitet; Boško Tomašević: Pojam diskursa, analiza diskursa i teorija diskursa u okvirima nauke o književnosti i teorije književnosti; Bianka Burca-Černat: Svetska republika književnosti iz ugla jugoistočne Evrope; Andrea Ratković: Interkulturalnost i nemoć instrumentalizovanih medija; Iskra Vuksanović: Ka kulturi pamćenja u knjizi ‘Rom k’o grom’ Hedine Tahirović Sijerčić: Radio Sarajevo; Maša N. Vujnović: Mail-art (Poštanska umetnost) i današnjica.

Viđenja:

Dušan I. Bjelić: RACE AS ‘Weapon of war’ on the Salonika front (1915-1918); Olga Zirojević: Denme (Donme); Dragana V. Todoreskov: Junakinje moderne srpske ženske proze – geografija identiteta; Svetlana Gradinac: Političko besedništvo Laze Kostića; Jean-Michel Tobelem: Umetnost i kultura: finansijski teret ili izlaz iz krize; Danilo Vuksanović: U potrazi za merom umetničkog dela.

Dijalozi:

Žilnik – Pola veka filmskog stvaralaštva (sa Želimirom Žilnikom razgovarala Bojana Karavidić).

Koordinate:

Juliana Sokola: Dve žene – jedna strast – dva životna puta; Aleksej Kišjuhas: Amater kao stranac.

Издања Културног центра Војводине Милош Црњански можете купити директно од издавача. Потребно је да нас контактирате на и-мејл: izdavastvokcvmc@gmail.com.

Часопис за савремену културу Војводине НОВА МИСАО, бр. 37, 38, 2019. година

03        Предговор

05        Лаза Костић | МЕЂУ ЈАВОМ И МЕД СНОМ

07        Војислав Илић | СВЕТИ САВА

09        Алекса Шантић | ПРЕТПРАЗНИЧКО ВЕЧЕ

13        Јован Дучић | AVE SERBIA

15        Милан Ракић | ИСКРЕНА ПЕСМА

17        Владислав Петковић Dis | МОЖДА СПАВА

19        Сима Пандуровић | СВЕТКОВИНА

21        Милутин Бојић | ПЛАВА ГРОБНИЦА

23        Милош Црњански | СУМАТРА

25        Момчило Настасијевић | СИВИ ТРЕНУТАК

27        Десанка Максимовић | ГРАЧАНИЦА

29        Растко Петровић | СУНЧАНЕ ЛЕСТВИЦЕ

31        Раде Драинац | БАНДИТ ИЛИ ПЕСНИК

33        Оскар Давичо | СРБИЈА

37        Васко Попа | ХОДОЧАШЋА

39        Душан Радовић | БИО ЈЕДНОМ ЈЕДАН КРАЉ

41        Миодраг Павловић | ЗОРА У КАРЕЈИ

43        Стеван Раичковић | КАМЕНА УСПАВАНКА

45        Иван В. Лалић | ПРВИ КАНОН (одломак)

47        Бранко Миљковић | БАЛАДА Охридским трубадурима

49        Љубомир Симовић | БАЛАДА О СТОЈКОВИЋИМА

51        Бранислав Петровић | ИДЕ ЧОВЕК ПОРЕД РЕКЕ

53        Матија Бећковић | ПАРУСИЈА ЗА ВЕРУ ПАВЛАДОЉСКУ

57        Ранко Јововић | ЈЕСЕЊА

59        Рајко Петров Ного | НЕК ПАДА СНИЈЕГ ГОСПОДЕ

61        Мирослав Максимовић | КРИЗА

63        Милосав Тешић | ROSA CANINA

67        Раша Ливада | НИКОЛАЈЕВСКА ЦРКВА

69        Новица Тадић | ПЕСМА ЈАГЊЕТУ

71        Злата Коцић | ОПЕТ БЕЛО

73        Ђорђо Сладоје | ДАЛЕКО ЈЕ ХИЛАНДАР

75        Иван Негришорац | НЕПОЗНАТИ ПЕСНИК, С ПОЧЕТКА XXI ВЕКА, РАЗГОВАРА С ОБЛУТКОМ НА ОБАЛИ УРАНОПОЛИСА

77        Драган Јовановић Данилов | ПЕСМА ЗА МОГ ОЦА И ПАСТРМКУ

79        КРАЋИ БИОБИБЛИОГРАФСКИ ПОДАЦИ О АУТОРИМА ЗАСТУПЉЕНИМ У АНТОЛОГИЈИ

Издања Културног центра Војводине Милош Црњански можете купити директно од издавача. Потребно је да нас контактирате на и-мејл: izdavastvokcvmc@gmail.com.

Зборник радова, СТАТУС И ПЕРСПЕКТИВЕ АМАТЕРИЗМА У КУЛТУРИ ВОЈВОДИНЕ (Мирослав Кевежди, А.Ђурић Боснић, уредници),

2018, меки повез, 16,5 x 23,5 цм, 233 стр, цена: 300,00 динара

Радови на савремен начин, уз коришћење релевантне литературе и теоријског оквира, проблематизују однос између народне културе, државе и аматерског стваралаштва, првенствено у социјалистичком периоду, будући да су процеси који су се тада одвијали у много чему одредили положај аматеризма данас. Преиспитивање корена и развоја аматерског стваралаштва, нарочито оног које је везано за народну традицију, изузетно је важно за разумевање данашњег стања и перспектива, када се симболичка употреба традиције у данашњем облику све чешће формира у складу са идејама исказаним у Конвенцији о очувању нематеријалног културног наслеђа. Да би остварила ове идеје, фолклорна друштва већином треба да направе корак ка поновном повезивању са живим традицијама својих заједница, што се током социјализма великим делом изгубило у потрази за ефектнијим сценским наступима. (др Татјана Бугарски, рецензент)

Издања Културног центра Војводине Милош Црњански можете купити директно од издавача. Потребно је да нас контактирате на и-мејл: izdavastvokcvmc@gmail.com.

Мирослав Кевежди: Резултати истраживања, СТАТУС И ПЕРСПЕКТИВЕ АМАТЕРИЗМА У КУЛТУРИ ВОЈВОДИНЕ,

2018, мек повез, 16,5 x 23,5 cm, 114 стр, цена:200,00 динара

Истраживачка студија ‘Статус и перспективе аматеризма у култури Војводине’ философа и културолога Мирослава Кевеждија, у издању Завода за културу Војводине (2018), представља изузетан теоријски и емпиријски подухват који се бави аматерским културним праксама на територији Војводине, али и феноменом аматеризма у култури и друштву уопште. Као циљ овог истраживања наведено је ‘сагледавање стања аматеризма у култури Војводине’. Међутим, пред нама је студија која је много амбициознија и социокултурно релевантнија од тога – иако је и својеврсни ‘пресек стања’ свакако довољно храбар, амбициозан и значајан задатак по себи. (др Алексеј Кишјухас)

Никола Грдинић: ENCYCLOPEDIA DOSITEANA, св.  IV

Завод  за културу Војводине, Нови Сад,

2018, мек повез,16,5 х 22 цм, 107 стр, цена: 200,00 динара

Персонална енциклопедија Доситреја Обрадовића, замишљена је као дугорочни пројекат који се реализује мозаично, објављивањем свески до коначног уобличења. Управо објављена четврта свеска садржи одреднице према унапред постављеним тематским целинама. У првом, уводном делу, обрађени су појам просветитељства, те европско и српско просветитељство. У његовом делу, свако од њих добиће посебну одредницу, обрађени су његова поезија, басне и преписка. Од места у којима је боравио на својим многобројним путовањима, издвојена као битна, у овој свесци обрађени су Чаково, Книнско поље код Книна, Смирна и Београд. Од личности према којима је имао релевантну релацију – Јован Рајић, Георгије Магарашевић и „последњи доситејевац“ Константин Пеичић. Са овом свеском објављено је око 400 страна енциклопедијског текста, што чини приближно половину предвиђеног обима.

Издања Културног центра Војводине Милош Црњански можете купити директно од издавача. Потребно је да нас контактирате на и-мејл: izdavastvokcvmc@gmail.com.

Зборник КУЛТУРНА ТРАНСФОРМАЦИЈА ГРАДА

2015, меки повез, 14 х 22,5 цм, 140 стр, цена: 300.00 динара

Културна транформација града је зборник радова о култури, у ширем али урбаном смислу, као могућем и пожељном образовном мотору развоја или позитивне трансформације данашњег града и грађанства. Публикација представља истовремено приручник, стратегије, савремене начине мишљења и праксе у култури као и разјашњење појмова и пруступа у савременој уметности. Прилози аутора надовезују се на уводни текст који се бави начинима вредновања културе у глобалном граду, допуњавајући  и разјашњавајући из области као што су урбанизам и наслеђе, савремена уметност, дигитализација или нове културне политике, као и проблематизујући појмове као што су креативност и заједница. Корисно и читљиво штиво, како за управљаче културним средствима и градске стратеге из развојних области, тако и за уметнике, љубитеље уметности и културну публику која жели да се развија или да то постане. Поред домаћих аутора и Новог Сада у повременом фокусу, књига је обогаћена и интернационалним експертским искуством. Неки од аутора су и: Џон Холден, Дарко Полић, Јован Чекић, Ивана Јовановић Арсић, Хасан Бакши, Естеве Карамес, Драган Илић и др.

Уредници: Биљана Мицков и Драган Илић

Издања Културног центра Војводине Милош Црњански можете купити директно од издавача. Потребно је да нас контактирате на и-мејл: izdavastvokcvmc@gmail.com.

Зборник НАЦИОНАЛНИ САВЕТИ НАЦИОНАЛНИХ МАЊИНА И КУЛТУРА 2

2015, меки повез, 23,5 х 16,5 цм, 248 страна, цена: 300.00 динара

Представља наставак успешне сарадње Завода за културу Војводине и Покрајинског омбудсмана, којим се читалачкој јавности дају на увид текстови посвећени актуелним питањима везаним за политички и правни положај националних савета националних мањина, уз текстове који су посвећени значајним моментима у функционисању мањинских културних система.

У зборнику радове потписује петнаест аутора: др Алпар Лошонц, др Душко Радосављевић, др Дубравка Валић, др Катинка Беретка, др Весна Марјановић, др Свенка Савић, др Зоран Таировић, др Јанко Рамач, мр Вероника Митро, мр Снежана Илић, мгр. арт. Милина Склабински, Ненад Ђурђевић, Ксенија Марковић, Нина Јанић и Јелена Перковић.

Радови у овом зборнику могу бити интересантни свим оним актерима који се, неовисно о етничкој припадности, баве питањем националних мањина, културе, културних права и функционисањем културних и мањинских система. У том смислу, овај зборник би могао представљати и подстицајан увод за дебату о културним политикама, њиховим циљевима, институционалној инфраструктури и оствареним резултатима. Зборник су уредили др Душко Радосављевић, Мирослав Кевежди и Ева Вукашиновић.

ИСБН 978-86-85083-99-0

Издања Културног центра Војводине Милош Црњански можете купити директно од издавача. Потребно је да нас контактирате на и-мејл: izdavastvokcvmc@gmail.com.

Зборник МОДЕРНА ЖЕНСКА ПРОЗА И ДРУШТВЕНИ КОНТЕКСТ

2015, меки повез, 16,5 х 23 цм, 134 стр, цена: 400,00 динара.

Зборник је састављен од радова излагача на симпозијумима у оквиру 37. и 38. манифестације Књижевни сусрет Милици у походе. Текстови, које потписују Михајло Пантић, Љиљана Пешикан Љуштановић, Дубравка Ђурић, Владислава Гордић Петковић, Славица Гароња Радованац, Васа Павковић, Лидија Делић, Драгана Тодоресков и Кристина Стевановић (у коауторству), Зоран Ђерић, Маја Рогач и Силвиа Дражић, баве се женском прозном продукцијом XX и XXI века. Почев од Фриде Филиповић, која је књигу Приче о жени објавила још 1937, интерпретирана је и проза Милке Жицине, Бобе Благојевић, Јудите Шалго, Светлане Велмар-Јанковић, Милице Мићић Димовске, Љиљане Ђурђић, Мирјане Новаковић, Љубице Арсић, Јелене Ленголд, али и комерцијалних аутора као што је Љиљана Хабјановић Ђуровић. Притом, аутори су користили  различите теоријске приступе питањима женске прозе – од панорамског прегледа савремене продукције, преко питања родног, националног, класног, социјалног и других видова идентитета списатељки и њихових јунакиња, па све до проблемских текстова у којима се дискутује о манипулацији читалачком публиком. (Приредила Драгана Тодоресков).

ИСБН 978-86-85083-93-8

Издања Културног центра Војводине Милош Црњански можете купити директно од издавача. Потребно је да нас контактирате на и-мејл: izdavastvokcvmc@gmail.com.

Зборник радова са Међународна конференције ЕВРОПА: сталне и несталне границе

2014, тврди повез, 14 x 21 цм107 страна, цена: 400,00 динара

…Међународна конференција Европа: сталне и несталне границе одржана је 21. и 22. маја 2014. године у Новом Саду, у организацији Завода за културу Војводине, Српског ПЕН центра и Филозофског факултета у Новом Саду. Учесници међународне конференције били су познати писци, књижевни критичари, есејисти и теоретичари из Средње и Источне Европе: Драго Јанчар из Љубљане, Марко Сосич из Трста, Срећко Хорват из Загреба, Ђерђ Сербхорват из Будимпеште, Вида Огњеновић, Александар Гаталица и Гојко Божовић из Београда, Ласло Вегел, Слободан Тишма и Павле Секеруш из Новог Сада. Током дводневног скупа, учесници су, настојећи да нека од најважнијих искустава савременог европског човека сагледају из новог угла, разматрали питања о новим и старим европским границама, о разлозима због којих једне границе нестају док се друге границе појављују, макар у културолошким предрасудама или границама економских тржишта…

Уредници: В. Копицл, Г. Божовић

Издања Културног центра Војводине Милош Црњански можете купити директно од издавача. Потребно је да нас контактирате на и-мејл: izdavastvokcvmc@gmail.com.

Зборник НАЦИОНАЛНИ САВЕТИ НАЦИОНАЛНИХ МАЊИНА И КУЛТУРА

2013, меки повез, 16,5 x 23,5 цм, 257 страна, цена: 500,00 динара

У години у којој ће се одржати трећи по реду избори за националне савете националних мањина и у којој је Уставни суд поједине одредбе Закона о националним саветима националних мањина прогласио неуставним, Завод за културу Војводине се, у сарадњи са Покрајинским омбудсманом, читалачкој јавности представио зборником Национални савети националних мањина и култура. У зборнику су заступљени радови петнаест аутора, чија је аналитичка пажња фокусирана на државну политику Србије, мултикултуралне аспекте Устава, политичку представљеност националних мањина, политизацију националних савета, колективна права, проблеме националних савета малобројних националних мањина, деловање националних савета на подручју културе, културних пракси и система, те пракси Покрајинског омбудсмана у области заштите националних мањина. Радови у овом зборнику могу бити интересантни свима који се, независно од етничке припадности, баве питањем културе, културних права и функционисањем културних система. У том смислу, овај зборник би могао представљати и подстицајан увод за дебату о културним политикама, њиховим циљевима, институционалној инфраструктури и оствареним резултатима.

Уредник: Мирослав Кевежди

Издања Културног центра Војводине Милош Црњански можете купити директно од издавача. Потребно је да нас контактирате на и-мејл: izdavastvokcvmc@gmail.com.

Зборник ФАКУЛТЕТ ЗА ДЕ-ПРОГРАМИРАЊЕ ЗАСТАРЕЛОСТИ, ДОБРОДОШЛИ!

2014, меки повез, 14 x 21 цм, 149 + 149 страна на енглеском, цена: 400,00 динара

Зборник текстова са (анти-) конференције одржане 27 и 28. фебруара 2014. године, у Омладинском центру ЦК13 у Новом Саду, у продукцији и организацији куда.орг.

Садржај зборника:

– Буд’ и ти љевичарски активиста!, Део 2: Љевичарске конференције и летње школе, Група за оргонску терапију комунизмом;
– ‘Sitting In’, Од аутодидактизма до подизања несвесног, Хоњард Слатер,
Лондонски Антиуниверзитет – Увод у деинституционализацију, Јакоб Јакобсен;
Случај осујећеног (докторског) рада, Николета Марковић;
Место компетенције, Петар Атанацковић;
Диетзгенов монизам улази у двадесети век, Фабиан Томпсет;
Учинити да се нешто догоди – Комуницирање са невидљивим, Каспер Опструп;
– Анти-историцизам анти-/-слободног универзитета, Бранка Ћурчић;
– Закуска у фебруару, 1971/2014, Зоран Гајић.

Издања Културног центра Војводине Милош Црњански можете купити директно од издавача. Потребно је да нас контактирате на и-мејл: izdavastvokcvmc@gmail.com.

Зборник АУТОНОМИЈЕ,

2014, меки повез, 22 x 22 цм, 166 страна, цена: 400,00 динара

Заснивајући се на истраживању проблематике аутономија (машинске, алгоритамске) у различитим савременим онтологијама и екологијама, публикација Аутономије представља преглед недавних истраживања у области која би се могла назвати онтологијом технологизованих екосистема. Поред тога што путем различитих стручних есеја уводи у тренутна дешавања технизоване околине, пропитујући (не)могућности аутономије и основне дихотомије, публикација Аутономије окупља погледе и испитивања више локалних и светских уметника. Као део пројекта Техно Екологије публикација Аутономије остварује спој технолошког и уметничког истраживања, чиме истиче једну од главних идеја пројекта.

Уредници: Кристијан Лукић, Сунчица Пасуљевић Кандић.

Издања Културног центра Војводине Милош Црњански можете купити директно од издавача. Потребно је да нас контактирате на и-мејл: izdavastvokcvmc@gmail.com.