Objavljen je 27. broj časopisa „Interkulturalnostˮ

U izdanju Kulturnog centra Vojvodine „Miloš Crnjanskiˮ objavljen je 27. broj  časopisa za podsticanje i afirmaciju interkulturalne komunikacije „Interkulturalnostˮ.

U ovom broju čitaćete:

uvodnik

Aleksandra Đurić Bosnić KULTURA IZMEĐU IDEOLOGIJE I REALNOSTI

interkulturalna istraživanja

Peter Mihalovič KULTURE NAKON VAVILONSKE POMETNJE U JEZICIMA

Mihal Babjak ZAPADNA KULTURA U ZONI SPOLJAŠNJIH I UNUTRAŠNJIH KONFLIKATA

Đerđ Serbhorvat SEĆANJE NA STARA LOŠA VREMENA – „ZADATAKˮ ZA VREME ZLA I POSLE NJEGA

Andreea Apostu VELIKI RAT, MORIS DENI I RELIGIOZNA DEKORATIVNA UMETNOST U FRANCUSKOJ

Bianka Burca Černat  PISAC I RIZICI GRAĐANSKOG ANGAŽMANA: PANAIT ISTRATI O ŠTRAJKU RUDARA IZ LUPENJA (1929)

Melina Panaotović KNJIŽEVNOST U ZONI KONFLIKTA: NAJNOVIJE TENDENCIJE RUSKE SAVREMENE PROZE

Agota Vitkai Kučera POZORIŠTE U DOBA KONFLIKTA

Nastasja M. Deretić STRATEGIJE PREVOĐENJA DIJALEKTA – ANALIZA PREVODA DRAME PIGMALION I NJENE FILMSKE ADAPTACIJE MOJA LEPA GOSPOĐICE

viđenja

Miloš Lazin IGRA NE(PRE)POZNAVANJA

dijalozi
BIBLIOTEKE KROZ VREME, Sa Gordanom Stokić Simončić razgovarala Aleksandra Đurić Bosnić

koordinate

Vesna Krčmar RASTISLAV VARGA – BALETSKI VELIKAN U KORICAMA KNJIGE

Reč urednice

Aleksandra Đurić Bosnić

Kultura između ideologije i realnosti

Ukoliko je osnovni kriterijum istine njen adekvatan odraz stvarnosti, onda su i ideologija i utopija dva različita oblika iskrivljene misli udaljene od potencijala istinitog, budući da uvek sadrže više od postojećeg nadilazeći ga. Zajedničko svojstvo i ideologije i utopije jeste upravo mogućnost pogrešne svesti. Manhajm razlikuje dva odvojena oblika ideologije: partikularne ideologije koje reprezentuju ideje, vrednosne sisteme i verovanja nekih pojedinaca, grupa ili partija i totalne ideologije koje obuhvataju celokupan Weltanschaung istorijskog perioda, društva i društvene klase.
Noseća teza Manhajmove sociologije znanja kojom se eksplicira da je nemoguće razumeti načine mišljenja ukoliko je nerasvetljeno njihovo društveno poreklo, upućuje na nekoliko premisa koje bi mogle biti indikativne za istraživanje međuzavisnosti ideologije i kulture: ljudi misle u određenim grupama; grupe imaju razvijen specifičan stil mišljenja; i stil mišljenja grupe uvek je reakcija na tipične situacije koje karakterišu položaj grupe. Ove premise ukazuju na dvostruku determinisanost individua: s jedne strane, ona zatiče gotovu situaciju i, sa druge, u zatečenom situacionom okviru zatiče i prethodno oblikovane modele mišljenja i ponašanja.
U tom smislu, kao jedno od najznakovitijih pitanja za razumevanje porekla određene ideološke doktrine, nameće se upravo pitanje povezanosti egzistencijalnih stanja koja su prethodila ustanovljenju određenog ideološkog koda i načina njihovog tumačenja; dakle, na koji način određena društveno strukturisana egzistencijalna stanja uslovljavaju određene načine tumačenja egzistencije koje će, potom, usloviti i određeni tip društvenokulturološke reakcije… Ljudsko mišljenje se, prema Manhajmu, ne konstituiše slobodno „lebdeći u društveno slobodnom prostoru” nego je, upravo suprotno, „uvek ukorenjeno u određenom mestu u tom prostoru”.
Međutim, među normama jednog društvenog konteksta kao i njemu imanentnim načinima mišljenja kao orijentacionim šemama (prostor/vreme) moguće je razlikovati istinite i neistinite, prave i lažne predstave i uverenja. Pojam lažne svesti Manhajm tumači u različitim kontekstima: „U etičkom smislu svest je pogrešna kada je pogrešno delanje iznuđeno pogrešno zasnovanim moralnim imperativom; u psihološkom smislu svest je lažna kada, putem ustanovljenog smisla (sveta i egzistencije) sakriva, ometa i sprečava novo „duševno” reagovanje i novo nastrojenje individue, u teorijskom smislu je pogrešna kada nudi prevaziđene i pogrešne norme i kada „misli” u kategorijama pomoću kojih se u datim egzistencijalnim okvirima nije moguće snaći. Dakle, pogrešna ideološka svest bi, u ovom kontekstu, mogla biti definisana kao svest koja svojim „načinom orijentacije nije dostigla novu stvarnost i koja,
sledstveno tome, tu stvarnost skriva, prevaziđenim kategorijama”.
Da bi se ovladalo nekom istorijskom egzistencijalnom situacijom neophodno je da proces ovladavanja prati i mišljenje određene vrste: mišljenje koje se, kako formuliše Manhajm, kreće ka visini aktuelne realne problematike i koje, kao takvo, ima sposobnost da sagleda suštinu postojećeg.