Objavljen je 28. broj časopisa  „Interkulturalnost”

U izdanju Kulturnog centra Vojvodine „Miloš Crnjanski”, objavljen je 28. broj časopisa za podsticanje i afirmaciju interkulturalne komunikacije„Interkulturalnost”.

U ovom broju čitaćete:

UVODNIK

Aleksandra Đurić Bosnić INTERKULTURALNOST I XXI VEK

INTERKULTURALNA ISTRAŽIVANJA

Borislav Hložan TRI VEKA GITARE U SRBIJI – NOVI PUTEVI I PROSTORI GITARISTIČKE UMETNOSTI

Dubravka J. Jovičić JOVAN JOVIČIĆ I NASTAVA GITARE U SRBIJI

Рашко Радовић ИСТОРИЈАТ ГИТАРЕ У НОВОМ САДУ

Milan Milojković IZVORI ZA PROUČAVANJE ISTORIJE GITARE U PERIODU KNEŽEVINE SRBIJE (1815–1882)

Ira Prodanov, Borislav Hložan GITARA JE ŽENSKOG RODA: ŽENE U SVETU KLASIČNE GITARE NAŠEG REGIONA

Stevan Jović NASTANAK I RAZVOJ MUZIKE ZA GITARU U SRBIJI

Борислав Хложан ДИСКОГРАФИЈА МУЗИКЕ ЗА ГИТАРУ СРПСКИХ ИЗВОЂАЧА И КОМПОЗИТОРА

Vesna Berić Đukić, Andrijana Berić POZAJMLJENICE U NOVINSKIM ČLANCIMA ILIJE OGNJANOVIĆA ABUKAZEMA

Dragana Todoreskov KONFLIKTI I NJIHOVE POSLEDICE U IGRANIM FILMOVIMA ŽIVKA NIKOLIĆA

VIĐENJA

Vera Ogrizović PROFESORKA NADEŽDA KONDIĆ I STVARANJE BEOGRADSKE GITARISTIČKE ŠKOLE

Дарко Карајић ЛАУТА И РАНА МУЗИКА У СРБИЈИ

Zoran Krajišnik GITARA U BOSNI I HERCEGOVINI POSLE 1950. GODINE: SARAJEVSKA ŠKOLA I NJEN DOPRINOS RAZVOJU GITARISTIKE NA JUGOSLOVENSKOM PROSTORU

Борислав Хложан МИРКО МАРКОВИЋ – СРПСКИ СЕГОВИЈА

Pavle Taboroši, Srdana Táborosi FAŠIZAM KROZ UMETNOST I FOTOGRAFIJU, ESTETIKA I POJAVNOST

DIJALOZI

PRIČA O JEDNOM KULTURNOM BLAGU: SLOVAČKO NAIVNO SLIKARSTVO U SRBIJI, Sa Pavelom Babkom razgovarala Aleksandra Đurić Bosnić

A STORY OF A CULTURAL TREASURE: SLOVAK NAIVE ART IN SERBIA, Aleksandra Đurić Bosnić spoke with Pavel Babka

KOORDINATE

Svenka Savić ŽENE U PROLAZU

Aleksandra Đurić Bosnić SLOVAČKO NAIVNO SLIKARSTVO U SRBIJI – OD AFIRMACIJE DO PREVENCIJE I ZAŠTITE

 Reč urednice: Interkulturalnost i XXI vek

   Poslednjih nekoliko decenija prostor savremenih društava neprekidno je opsednut identitetskim diskusijama. Pritom, identitetski diskurs je krajnje disperzivan, budući da se primenjuje u širokom rasponu – od umetničkog stvaralaštva i literature, preko ponovljenog prihvatanja ideologija pripadništva nacionalnim zajednicama, do isključivanja onih koji nisu njihovi članovi. Ekspanzija identitetskih procesa je globalna, a njihov krajnji rezultat je, paradoksalno, „lokalan” – formiranje „plemenskog identiteta”. S učenjem ovakvog identiteta počinje se veoma rano: indoktrinacijama, manipulacijom političkim verovanjima, obredima, stavovima, običajima i predrasudama, s uvek izrazito tenzičnim i konfliktnim osećanjima pripadnosti i nepripadnosti, koji istovremeno opredeljuju  prihvatanje ili odbacivanje – oni koji pripadaju istoj zajednici su naši i hoćemo da budemo solidarni s njihovom sudbinom, no „ako ih ocenimo mlakima, onda ih osuđujemo, terorišemo, kažnjavamo ih kao izdajnike i otpadnike”.

U tom smislu, evidentno je skliznuće u organske slike sveta koje rezultiraju binarnim šematizmom, „mi/oni” perspektivom, odnosno, podelom na „nas” i „njih”. Ovi zakasneli oblici identitetske legitimizacije pred pojedince stavljaju unapred pretpostavljenu saglasnost šta je njihov identitet i kom kolektivitetu pripadaju. Ovakvo razumevanje identiteta svoje utemeljenje nalazi u odsustvu otvorene komunikacije društvenih aktera, čime takva društva gube kompleksnost i fleksibilnost. S druge strane, na globalnom nivou svedočimo i procesima koji jačaju individualnost i mogućnost za punu identitetsku samotematizaciju pojedinaca. Svojevrsno oslobađanje brojnih aktera i isto tako brojnih „slika sveta”, odnosno, kultura, upućuje na očiglednu potrebu za interkulturalnim pristupom.

I ovo nije pitanje bilo kakve socijalne „estetike” ili lične etike. Ovo je pitanje koje se nameće kao neizbežna potreba, kao imperativ funkcionisanja humanosti u XXI veku.

Aleksandra Đurić Bosnić